Kreni prečicom
Koliko puta ste čuli rečenicu (ali i sami izgovori), a da se završava sa biću srećan/srećna: Ako danas bude plata... Kad bi dobio dobru ocenu... Da su mi deca bolja... Kad bi me više voleo/volela... A zašto sebi postavljate uslove?! Zašto morate da zavisite od drugih? Zašto vaša sreća nije deo vas, i zašto morate da uslovljavate sebe tudjim raspoloženjem, voljom, ili bilo čime?
Nekako u životu, malo je onih koji će reći da su rodjeni pod srećnom zvezdom, malo je onih koje je baš briga za tudje mišljenje, i zašto biste vi bilo šta podredjivali drugima?!
Krenimo prečicom!!!
Danas ću da budem dobar/dobra, onda će deca videti da je tati/mami lepo, pa će biti raspoloženi (automatski su bolja deca), ili, danas se pravim da imam novac, i biću zadovoljan/zadovoljna, i izgledaću sjajno, niko ne zna koliko imam (nemam) u novčaniku, ali meni će biti dobro. A novac će, svakako, doći! Ili, pokazaću mu/joj koliko ga/je volim, kad primeti da se nešto promenilo, i ta druga osoba se menja, verujte! Retki su oni koji na ljubav odgovaraju mržnjom, retki su oni koji prećute na nešto lepo i dobro, i skoro nikada nećete sresti mrguda u sjajnom i nasmejanom društvu.
Probajte, promenite sebe, jer tako se najbolje menja svet! Želiš ljubav? Prvo je daj, da bi dobio. Želiš novac? Prvo potroši, da bi ti se vratio. Želiš pažnju? Prvo je pokloni nekome, povratna reakcija je sigurna. Dakle, ako daš, i Bog će ti dati, ako se "stisneš" i Bog će se stisnuti!
Srećno!